Puno se govori o finansijskom osnaživanju žena. Postoje mnogobrojni programi koji pomažu ženama da nauče kako da kreiraju mali biznis ili dodatni posao koristeći znanja, veštine i resurse koje već poseduju ili da usvoje nova znanja.
Pored promocije ženskog preduzetništva, nekako baš u martu, tema je zastupljenost žena na liderskim pozicijama u organizacijama.
I jedno i drugo uvek prate diskusije u vezi s uspehom, novcem, snagom, moći, samostalnosti, work-life balansom, porodicom, decom, ambicijom. A takođe i jezikom, rečima koje koristimo.

Izmišljena dilema: Racionalno i emocionalno

I kako to obično biva, kad se puno o nečemu govori, u javnom prostoru pojavljuju se, naglo, drugačiji narativi. Što se više govori o ženskom preduzetništvu i uspešnim liderkama, to se pojavljuje više tekstova i programa koji nude ženama da „sebi vrate“ ili nešto drugo važno urade sa svojom ženskom energijom. Čak i da postanu ili se vrate u status boginje, čarobnice, povežu sa Majkom Zemljom i slično (šta god to podrazumevalo).

S obzirom da u takvom vidu neformalnog obrazovanja često izostane sama edukacija, kod nekih mojih klijentkinja koje su prethodno učestvovale u sličnim programima – pojavile su se zbunjenost, tuga i osećaj krivice.

Na početku coaching procesa, pitanje koje klijentkinja s tim iskustvom sebi postavljaja jeste: Jesam li nešto nekome kriva ako sam uspešna, finansijska slobodna i zadovoljna sobom? (Na programu je čula tuđe uverenje: “To je rezervisano za muškarce, a ne za boginje”).

Nažalost, ima žena koje pomisle da se zaista nešto neobično dogodilo s njihovom ženskom energijom, na putu uspeha. Ali, srećom, nikad nisam srela ženu koja je zaista poverovala da je manje čarobna, topla i draga (ili na bilo koji drugi način manje nešto od onoga što vidi kao poželjnu sliku o sebi) ako je osnažena finansijski.

Muški i ženski uspeh

Tradicionalno, javni prostor, javne funkcije i aktivnosti bile su rezervisane za muškarce. Mesto žene bilo je unutra. Turbulentne promene na Balkanu menjale su mesto i ulogu žene u zajednici. Na primer, od liberalnog Beograda između dva svetska rata i određenih perioda kada je bilo prihvatljivo i poželjno da se promoviše ravnopravnost (u smislu prava i obaveza), stigli smo i do trenutka kada žene nisu baš sigurne da li žele da ih neko naziva damom.

Nedavno sam na LinkedInu podelila članak koji govori u kojim državama ima najviše, a u kojima najmanje žena na liderskim pozicijama u organizacijama, ali jedine (negativne) reakcije žena odnosile su se na reč “dama” u naslovu teksta. To me izazvalo da postavim još neka pitanja u vezi s temom.

  • Setila sam se da sam zaista retko doživela da mi neko kaže da sam mlada dama, osim starog porodičnog prijatelja, univerzitetskog profesora koji se tako obraća i svojoj kćerki, i to kada iznosimo stavove s kojima se on ne slaže.
  • Otkako sam u preduzetništvu i specifičnoj profesiji, komentari žena koje prate moj javni deo posla uglavnom se odnose na to da im se sviđa što sam racionalna, realna i direktna, dakle ne baš komplimenti koji se uobičajeno upućuju ženama.
  • U jednom mentorskom programu imala sam zadatak da od petoro saradnika i prijatelja saznam kako me vide kroz moje 3 osobine. Odgovori su bili ujednačeni: pouzdana, odgovorna, sposobna.

Kada upakujem poslednja tri pasusa u zaključak, mislim da se ne uklapam u percepciju ženskog uspeha, barem ne na Balkanu, ali to je tema za novi tekst.

Zašto je važno osnaživanje žena

Ljudi imaju naviku da druge doživljavaju kroz predstave o njima, slike, a manje kroz činjenice i istinsko razumevanje. Baš ta naša sklonost izaziva najveći broj problema, sukoba i narušenih međuljudskih odnosa. I najviše utiče na stvaranje zbrke oko toga šta jeste uspeh i ko ima pravo na njega.

Već mali iskorak u realno sagledavanje situacije pomaže da se vidi da postoji niz ozbiljnih razloga zašto je neophodno još puno više raditi na finansijskom osnaživanju žena. Podaci Ujedinjenih nacija ukazuju da trenutno čak pola miliona žena u Srbiji koje su starije od 45 godina nemaju posao niti prihode. U toj dobi bivaju isključene iz ekonomskog života, kao nepoželjna radna snaga za koju se pretpostavlja da ne može dovoljno efikasno da se prilagođava brzim promenama.

Brojni podaci govore o tome da su žene na tržištu rada u daleko nepovoljnijem položaju, a samim tim i da imaju manje finansijske slobode.

Ne završava se sve na finansijskoj zavisnosti. Često ona vodi ka dugotrajnom trpljenju nasilja i ekstremnom siromaštvu, bolesti i krajnje nehumanim uslovima života.

Prava dilema: Kako obezbediti efikasno i što masovnije osnaživanje žena

Na svu muku, postoji trend da se sve pojednostavi, da zvuči kao da bilo ko može da se bavi bilo čime, pa i osnaživanjem žena.

Takva je situacija naročito u oblasti coachinga, gde ne postoji nikakva zakonska osnova koja bi omogućila kakvu takvu zaštitu profesionalnim coachevima sa relevantnim edukacijama i kompetencijama. U javnom predstavljanju naizgled sve deluje slično, pa ljudi teško prave razliku između kvalitetnih edukacija, s jedne strane, i programa koje žene vraćaju Majci Zemlji, s druge, umesto da im dodatno pomognu da uvećaju svoje šanse.

Neophodno je, smatram, što pre i sa što više efikasnosti obezbediti ženama kako finansijsko osnaživanje, tako i emocionalno i osnaživanje za brigu o svom zdravlju. Ulagati energiju i vreme u sprovođenje konkretnih koraka da se žene osnaže na ličnom nivou, da bi mogle da preuzimaju nove uloge i obaveze.

U takvim projektima vidim značajan prostor za angažovanje profesionalnih pomagača, uključujući i coacheve. Edukatori mogu puno da pomognu, ali ako postoje unutrašnje prepreke koje ne dozvoljavaju ženama da napreduju, tu može da pomogne coaching.

Na primer, dominantni samosabotirajući obrasci u razmišljanju i ponašanju pokazuju se najintenzivnije u jednoj životnoj oblasti, ali takođe se događa da isti obrasci postoje u više oblasti, na primer istovremeno u oblasti finansija, partnerskih odnosa i zdravlja.

Prepoznavanje takvih problema i podrška za njihovo prevazilaženje spadaju u ekspertizu profesionalnog coacha.