Contracting, odnosno ugovaranje executive, leadership ili business coachinga u organizacijama, čini deo samog coaching procesa. Ako se ovaj korak preskoči, to može da ima različite neželjene posledice.
Inicijativa za angažovanje eksternog profesionalnog coacha najčešće dolazi od menadžera koji smatra da mu je potrebna podrška ili želi da se razvija u određenom pravcu, od njegovog direktora ili HR menadžera. Takođe može doći kao preporuka od trenera ili konsultanta za leadership koji su angažovani u kompaniji ili nevladinoj organizaciji.
S obzirom da većina organizacija još uvek nema odgovarajuću proceduru, događa se da menadžera „pošalju“ kod coacha i da se on vrati nezadovoljan rezultatima.
Odnos poverenja kao okruženje za vrhunske rezultate
Coaching proces može da ide svojim tokom samo kada coach i klijent ostvare odnos poverenja. Da bi poverenje imalo dobru bazu, coach prvo razgovara sa sponzorom, odnosno predstavnikom organizacije. Ponekad su to menadžeri ljudskih resursa, a često i menadžeri na višim pozicijama ili vlasnici biznisa, odnosno lideri organizacija.
Nakon toga, coach razgovara sa svojim budućim klijentom, odnosno menadžerom koji će biti njegov coachee. Na trećem sastanku razgovaraju coach, coachee i sponzor, da bi dogovorili detalje saradnje.
Tokom tog procesa, veoma je važno da profesionalni coach objasni koja je njegova uloga, odgovornosti i obaveze (granice kompetencija), te koje su uloga, odgovornosti i obaveze klijenta. U razgovoru treba da razjasni na koja očekivanja može da odgovori i koji su benefiti coachinga (često je u kombinaciji s mentorstvom) za klijenta i organizaciju.
Dogovara se tema coachinga ili mentorstva (self-leadership, asertivnost, razvoj komunikacijskih veština, upravljanje konfliktima, leadership veštine, efikasno vođenje tima, upravljanje emocijama, razvoj veštine empatije, upravljanje promenama, programiranje ciljeva, strateško razmišljanje, donošenje odluka, delegiranje, (samo)motivacija, produktivnost, samopouzdanje, prevazilaženje imposter sindroma, lično blagostanje, poslovni i životni balans, i tako dalje).
Potom cilj coachinga, očekivani rezultati, način održavanja sesija (uživo ili online), dinamika, trajanje, termini, te način komunikacije između susreta coacha i klijenta.
Takođe, dogovara se način komunikacije sa sponzorom. I upravo tu dolazimo do potencijalnog problema, ukoliko se ugovaranje ne odvija na način kako to propisuju standardi profesionalnog coachinga.
Nakon sesije (po dogovorenoj dinamici), coach piše mali izveštaj, zapisnik, potom ga šalje klijentu na odobrenje, a tek tada sme da ga pošalje sponzoru. U tom izveštaju navodi se tema konkretne sesije, koje su metode i tehnike primenjene i koji su rezultati. Ne navodi se sadržina razgovora koji je strogo poverljiv i ostaje između coacha i klijenta.
O svemu tome mora se jasno i precizno komunicirati sa klijentom i sponzorom kada se ugovara coaching u organizaciji.
Koje standarde primeniti u ugovaranju
Kada je 2012. godine osnovana Globalna alijansa za coaching i mentorstvo (Global Coaching Mentoring Alliance – GCMA), započeo je period u kojem su postavljeni stručni i etički standardi profesije, kroz Povelju za coaching i mentorstvo. Dopunjen dokument usvojen je 2021. godine u Odboru za ekonomska i socijalna pitanja Evropske unije.
Povelju možete pronaći na ovom linku: Professional Charter for Coaching, Mentoring, and Supervision of Coaches, Mentors, and Supervisors
U Povelji se navodi način na koji se ugovara proces coachinga i mentorstva sa klijentom, odnosno klijentom i sponzorom. Profesionalni coachevi poznaju ovaj proces i mogu vam dati više detalja.
Može biti i dodatnih garancija. Na primer, kao članica Evropskog saveta za mentorstvo i coaching (EMCC), dužna sam da obavestim klijente da sam potpisala Etički kodeks ove organizacije i da su odredbe ugovora o coachingu koji potpisujem s klijentima u skladu s odredbama Globalnog etičkog kodeksa i Profesionalne povelje.
Nakon što je potpisan ugovor s klijentom i organizacijom, coaching može da počne. Na prvoj sesiji, imam običaj da sa klijentom napravim usmeni dogovor i da mu ponudim, ako želi, da potpišemo ugovor u kojem možemo da preciziramo neke odredbe, da bi imao dodatne garancije da se razgovori odvijaju kao podrška njemu ili njoj za profesionalni i lični rast i razvoj.
Ovo je naročito važno ako klijent nije sam izrazio želju da prođe kroz proces coachinga, i možda ima utisak da je tu iz pogrešnih razloga. Neke od misli koje menadžeri imaju u toj situaciji jesu da coach „treba da ih popravi“, da su „nešto pogrešili“ ili da je zadatak coacha da sazna od klijenta nešto da bi to preneo sponzoru. Takve misli mogu da budu prepreka ostvarivanju cilja coachinga.
Istina je da može da se dogodi bilo kome od nas da se susretnemo sa coachevima koji ne rade profesionalno i ne pridržavaju se etičkog kodeksa. Zbog toga je važno da svi budemo dobro informisani i da postavimo pitanja coachu/mentoru o etičkom kodeksu i principima kojih se pridržava u radu s klijentima.
Proces ugovaranja i sam ugovor služe tome da se postavi dobra osnova koja omogućava coaching ili mentorski proces koji će dati rezultate.
Šta sve treba da sadrži ugovor o coachingu
Uvod – Ako potpisujemo ugovor o executive coachingu, na primer, ovde može da stoji kratka definicija (Executive coaching ima za cilj da inspiriše executive menadžere za promene koje će dovesti do njihove lične transformacije i uticaja na članove tima na način da se poboljšaju njihovi poslovni rezultati i performanse). Ovde se navodi tema, cilj coachinga, način održavanja sesija, dinamika, trajanje, termini, način komunikacije između coacha, klijenta i sponzora, podaci o njima (potpisnici ugovora).
Odgovornost coacha i klijenta – Odgovornost coacha/mentora jeste da uvede u proces učenja, obuči i osnaži klijenta za primenu novih veština, dok je na klijentu odgovornost primene ovladanog, kako na samim coaching sesijama, tako i u realnom životnom okruženju, i tako dalje. Ovde može da bude više detalja o odgovornosti obe strane.
Poverljivost i način izveštavanja sponzora – Navodi se na koji način će istovremeno obezbediti poverljivost informacija između coacha i klijenta i izveštavanje sponzora. Ovde se često dodaju odredbe o poverljivosti, na primer da coach ne sme da govori i piše o svom klijentu i organizaciji u kojoj klijent radi.
Disclaimer, odnosno ograđivanje od odgovornosti – U ovom delu može da stoji odredba u kojoj je jasno navedeno da coaching nije zamena za psihoterapiju, pravno savetovanje, i tako dalje.
Način plaćanja – Odredba sadrži sve podatke o ceni, načinu i datumu plaćanja, kao i šta ulazi u cenu.
Povraćaj novca – U ovom delu definiše se krajnji rok kada klijent i coach mogu da otkažu sesiju, te kada se sesija naplaćuje iako nije održana (ako je klijent nije otkazao u predviđenom roku).
Dodatne odredbe mogu da se nađu u ugovoru na zahtev coacha, klijenta ili sponzora.
U tekstu sam opisala kako teče postupak ugovaranja individualnog coachinga. Nešto je drugačiji kada se ugovara timski coaching ili grupni coaching.
Ukoliko imate dodatnih pitanja ili želite da mi pošaljete upit, možete mi poslati email:
natasa@natasavukmirovic.rs