Jedno od najčešćih pitanja koje čujem tokom prethodnih nekoliko meseci jeste kako biti spokojan i sretan i pored okolnosti u kojima živimo. Ljudi su iscrpljeni zbog svega što se događa od početka pandemije, a rat na tlu Evrope doneo je nove brige. Ugrožen osećaj sigurnosti, kojem čovek teži, dovodi do toga da češće i lakše reagujemo na različite okidače na koje smo inače imuni. Sve to nepovoljno utiče na lično blagostanje, kako okolnosti tako i naše reakcije na njih.

U poslednjih nekoliko decenija na Balkanu su optimizam i lično blagostanje bitne teme, iako se diskusije vode u stručnim krugovima, još uvek izvan okvira javnih politika.

Nivo informisanosti ljudi je nizak, pa se čak i u krugovima intektualaca mogu čuti komentari koji ukazuju na to da ne poznaju naučna istraživanja u oblasti blagostanja i da mnogi čak i ne razlikuju pozitivnu psihologiju (nauku), od pozitivnog razmišljanja (neformalni pokret).

Pitanje društva blagostanja i sreće vrlo retko se pominje na političkoj sceni. Dosad je temu nekoliko puta pokretao predsednik Srbije (govorio je o knjigama izraelskog istoričara Hararija, unutrašnjim preprekama, svojoj viziji društva, i tako dalje), dok je poznati sociolog koji često komentariše politička zbivanja pomenuo srećne ljude u vrlo negativnom kontekstu jer, kako on smatra, nemoralno je biti srećan ako to većina nije.

Postoje države poput Ujedinjenih Arapskih Emirata u kojima je zadatak ministra sreće da uskladi javne politike i sve planove i programe vlade, vodeći računa o blagostanju ljudi. Značaj priznavanja sreće i blagostanja ljudi u ciljevima javnih politika konkretno znači da donosioci odluka uvek treba da imaju na umu blagostanje ljudi kad usvajaju propise i politike, u bilo kojoj oblasti – privrede, socijalne zaštite, zaštite životne sredine.

Sve je počelo još 1979. godine, kad je tadašnji kralj Butana rekao da on ne veruje u bruto nacionalni dohodak kao indikator razvoja i da moraju da postoje alternativni indikatori koji ne govore samo o ekonomskom razvoju.

Tek 2011. godine specijalni savetnik Ujedinjenih nacija Jayme Illien predložio je da ta međunarodna organizacija upiše u svoj kalendar Međunarodni dan sreće. Generalna skupština UN u rezoluciji 66/281 „International Day of Happiness“ od 12. jula 2012. proglasila je 20. mart Međunarodnim danom sreće, prepoznajući značaj sreće i blagostanja (well-being) kao univerzalnih ciljeva i težnji ljudi širom sveta.

Sreća, odnosno blagostanje društva meri se preko šest varijabli, a to su: prihodi, očekivana dužina životnog veka u punom zdravlju, socijalna zaštita, sloboda, poverenje, odnosno odsustvo korupcije i dobročinstvo. Pored toga, istraživanje uzima u obzir subjektivnu ocenu ličnog blagostanja ispitanika.

Prvi Svetski izveštaj o sreći Ujedinjenih nacija objavljen je 2012. godine, nakon čega se izveštaji objavljuju svake godine uoči Međunarodnog dana sreće. Dosad su se na prvom mestu kao najsretnije zemlje našle Danska, Švajcarska, Norveška, a potom Finska pet godina zaredom.

U poslednjih nekoliko godina objavljivala sam tekstove na ovu temu i podatak da se balkanske države nalaze otprilike na sredini liste, dok je Slovenija na nešto višoj poziciji. Bili su mi interesantni i simpatični komentari pojedinih ljudi u kojima je pisalo da oni smatraju da treba da budemo na mnogo nižem mestu u izveštaju. Takve opaske ukazuju da je neophodno da, pored svog subjektivnog doživljaja, sve pojave stavljamo u realan okvir.

Pokret pozitivnog razmišljanja promoviše stav da je dovoljno da pojedinac radi na svojoj sreći, koju može da gradi bez obzira na okolnosti. Iako spada u metode samopomoći, zapravo nema veze s pozitivnom psihologijom i naučnim stavovima o sreći.

Za razliku od njega, postoje brojni pokreti, naročito u svetu akademskih zajednica i udruženja, koji se zalažu da se istovremeno radi na poboljšavanju javnih politika i osnaživanju pojedinaca.

Moje zalaganje deo je tog drugog trenda i uzima u obzir ne samo kapacitete pojedinca, nego i svih sistema u kojima on funkcioniše, od partnerskog i porodičnog, preko profesionalnog i sistema organizacija, sve do šireg društvenog sistema.

Stručnjaci istražuju aspekte ličnog blagostanja, sreće i kvaliteta života, s ciljem poboljšavanja kvaliteta života ljudi širom sveta. Profesionalci poput mene čitaju komplikovane studije i prenose bitne informacije jednostavnim jezikom, kroz tekstove, predavanja i druge aktivnosti koje imaju za cilj da što više ljudi upoznaju s načinima za uvećavanje i čuvanje ličnog blagostanja, blagostanja u organizacijama i društvenim zajednicama.

U serijalu o blagostanju pripremila sam tri teksta, prvi je posvećen blagostanju društva. Uskoro ću objaviti i druga dva. Kroz njih ću nastaviti da pišem o temi koju sam pokrenula naslovom. 

Više o tome možete pročitati u mojoj knjizi Kako da postanete sami svoj coach