(Lekcije o biznisu) Postoji izreka, odnosno molitva (Karl Paul Reinhold Niebuhr), koja govori o tome da treba hrabro da menjamo stvari na koje možemo da utičemo i da prihvatimo one koje ne možemo da promenimo. Srećom, otkad postoji čovek, postoje i pojedinci koji menjaju ono što ne mogu da prihvate. Mnogo takvih ljudi upoznala sam radeći u civilnom sektoru, s udruženjima.

Na uobičajeni vapaj čoveka koji sebe doživljava kao bespomoćnog, a koji stane u 4 kratke reči: Šta ja tu mogu?! – vizionari u civilnom društvu imaju spreman odgovor: Možeš da se anagažuješ. Ako ste ikad pohađali bilo kakvu edukaciju iz liderstva, sigurno ste čuli upravo to: Ideja – plan – akcija.

Hrabrost se ne dovodi u pitanje

Podatak da u Srbiji ima više od 30 000 registrovanih udruženja laiku ne znači skoro ništa. Puno ljudi i dalje ne zna ništa o tome i često u svojoj glavi drži zamišljene slike o civilnom društvu, umesto činjenica.

S druge strane, nama koji se bavimo razvojem građanskog društva i razvojem ljudi u civilnom sektoru, ovaj podatak ukazuje da se hrabrost za promene ne dovodi u pitanje. Dugotrajan proces tranzicije, u kojem se od napuštanja jednopartijskog sistema ide ka otvorenom društvu, podrazumeva da se društvo reorganizuje odozdo. I da inicijative dolaze od građana i građanki.

U tom procesu razvija se i civilno društvo i privatni sektor. Broj registrovanih udruženja, baš kao i broj registrovanih firmi i preduzetnika govori da je veliki broj ljudi spreman da menja ono što ne može (neće!) da prihvati. Uz sve to, ogroman broj novih propisa koji se neprestano menjaju, ukazuju na složenost ovog procesa, kao i na česte nestabilnosti u društvu.

Moj posao je da inspirišem promene

Među ljudima koji su imali hrabrosti da krenu u preduzetničku avanturu, našla sam se i ja, u septembru 2018. Ne mogu da znam šta bi bilo da je moj život prethodno išao drugim tokom, ali znam šta je uticalo na mene da odlučim da pored organizacije, vodim i privatni posao. O tome drugom prilikom.

Sada želim da govorim o lekcijama o biznisu koje sam naučila u radu s udruženjima. Zakon o udruženjima propisuje uslove pod kojima može da se osnuje i da funkcioniše jedno udruženje. Iako su ciljevi različiti, državni organi često tretiraju neprofitna udruženja kao firme i nameću im različite obaveze. I po svojoj organizaciji, udruženje jeste nalik na firmu. Najjednostavnije rečeno, udruženje se osniva radi ostvarivanja javnog interesa, a firma radi ostvarivanja profita.

Ipak, stvari se menjaju. Vrednosti i pravila civilnog društva sve više prepoznaju se u biznisu, kroz koncept leadershipa. Samim tim, iskustva koja donosim iz civilnog mogu da u značajnoj meri pomognu privatnom sektoru u procesu promena:

Lekcije o biznisu koje sam naučila u civilnom društvu

1)     Liderstvo i timski rad

I kod nas, polako, bar počinje da se priča o tome da firme ne treba da postoje samo radi profita. Govori se o vrednostima, svrsi, služenju. Menadžeri prolaze različite obuke, učeći da postanu lideri, a ne samo rukovodioci. Možda je još uvek malo ljudi s vizijom, ali izvesno je da će se to menjati.

Za razliku od privatnog sektora, u civilnom društvu (udruženjima) je organizaciono ponašanje nezamislivo bez liderstva i timskog rada. Udruženja su svesna da svoj identitet (i rezultate!) grade oko svojih vrednosti i vizije. Zbog toga su lekcije o biznisu koje sam ovde naučila – neprocenive vrednosti.

2) Programiranje svesti za uspeh

Čarobna reč mindset. Ne postoji poslovni uspeh bez odgovarajućeg načina razmišljanja i bez oslobađanja od nekorisnih uverenja.

U civilnom sektoru, ljudi nemaju niska očekivanja i male ciljeve. Zagovarajući izmenu nekog zakona, mi se ne bavimo formalnostima, nego imamo viziju društvene promene i zajedničko dobro. Razmišljamo dugoročno, ali se brzo prilagođavamo čestim promenama.

3) Ishod ne može da se predvidi

Lideri organizacija imaju viziju koja je zasnovana na činjenicama jednako koliko i na intuiciji, nadi i strahovima. Posvećeni su neprekidnom učenju, prikupljanju ogromnog broja informacija i ličnom razvoju. A takav proces, odnosno život u stalnoj promeni i prilagođavanju neophodan je da bi organizacija opstala i ostvarila uspehe u okruženju koje podrazumeva ulaganje izuzetnog napora za minimalne rezultate.

4) Drama zvana smena generacija

Zadatak lidera je da stvara nove lidere. Pravi je blagoslov kada imamo priliku da utičemo na ljude da čine isto što i mi, da inspirišu druge. Ne podnose to svi jednako dobro, ali organizacije koje žive svoje viziju, znaju da je neophodno kreirati održivi sistem i stvoriti nove lidere koji će preuzeti najveću odgovornost u udruženju.

5) Ne veslaju svi u čamcu

Bukvalno, neki buše rupe, dok ne gledaš. Bila je ovo najteža lekcija za mene. Kad sam pre dvadesetak godina prvi put učila o menadžementu, za mene je rečenica: „If you cannot change the people, change the people“ bila zastrašujuća. Ali, na kraju, morala sam da se suočim sa činjenicom da neuspeh organizacije ukazuje na to da ili nešto radimo pogrešno ili u organizaciji rade pogrešni ljudi. I da oni moraju da budu zamenjeni.

Nastavila sam da radim sa nevladinim organizacijama, organizacijama civilnog društva, koje danas, osim kroz treninge javnog zagovaranja i strateške komunikacije podržavam i kroz timski coaching, leadership coaching, edukativne i transformacione programe.

Za više informacija molim vas da me kontaktirate emailom:

natasa.vukmirovic.hygge@gmail.com
natasa@natasavukmirovic.rs